Robert Graves, Koja je korist ili funkcija pjesništva danas?

by Vertebrata

Gaia-The-Birth-of-an-End

Gaia – The Birth of an End

“Koja je korist ili funkcija pjesništva danas?” pitanje je čiju oštrinu ne otupljuje činjenica da ga postavljaju toliki budalasti ljudi i da na nj apologetski odgovaraju toliki šašavi ljudi. Funkcija pjesništva jest religijsko zazivanje Muze; korist od nje jest u zanosu združenom s užasom što ga njezina prisutnost pobuđuje. Ali “danas”? Funkcija i korist ostaju iste: samo se primjena promijenila. Bilo je to nekoć upozorenje muškarcu da mora ostati u skladu s obitelji živih stvorenja među kojima je rođen, i to pokoravanjem željama gazdarice doma; danas je to podsjetnik na to da je zanemario upozorenje, prevrnuo kuću naglavce hirovitim eksperimentima u filozofiji, znanosti i industriji, i prouzročio propast sebi i svojoj obitelji. “Danas” jest civilizacija u kojoj je temeljno znamenje pjesništva obeščašeno. U kojoj zmija, lav i orao pripadaju cirkuskoj šatri; vol, losos i vepar tvornici konzervi; trkaći konj i hrt kladionici, a sveti gaj pilani. U kojoj je Mjesec prezren kao istrošeni Zemljin satelit a žena se smatra “pomoćnim državnim osobljem”. U kojoj će se novcem kupiti gotovo sve osim istine, i gotovo svakoga osim istinom opsjednutog pjesnika.

Nazovite me lisicom koja je ostala bez  repa, ako vas volja; ja nisam ničiji sluga i odabrao sam živjeti na rubu majorkanskoga brdskog sela, katoličkog ili protucrkvenog, gdje životom i dalje upravlja stari poljodjelski ciklus. Bez svoga repa, naime bez kontakta s gradskom civilizacijom, sve što pišem mora zvučati naopako i beznačajno vama koji ste još vezani uz industrijski stroj, bilo izravno kao radnici, rukovoditelji, trgovci ili oglašivači, ili pak neizravno kao civilni službenici, izdavači, novinari, profesori ili zaposlenici radijske korporacije. Ako ste pjesnici, shvatit ćete da vas prihvaćanje moje povijesne teze obavezuje na priznanje nevjere koje će vam biti mrsko iznijeti; vi izabirete svoje poslove jer su vam oni obećali pružiti stalan prihod i dokolicu kako biste Božicu koju štujete mogli povremeno služiti. Tko sam ja, pitat ćete, da vas opominjem kako ona zahtijeva ili stalnu službu ili nikakvu? I predlažem li ja to da se ostavite svojih zaposlenja i zbog nedostatka dovoljnoga kapitala postanete maloposjednici, romantični pastiri – kao što je učinio Don Quixote pošto se nije uspio prilagoditi modernom svijetu – na zabačenim imanjima bez mehanizacija? Ne, moja mi bezrepost brani da ponudim bilo kakav praktičan prijedlog. Usuđujem se pokušati samo povijesno prikazati problem; kako ćete se vi nagoditi s Božicom nije moja briga. Ne znam čak ni jeste li ozbiljni u svome pjesničkom zvanju.

 

Robert Graves, Bijela Božica, Predgovor

 

Preveo Dinko Telećan,

Sandorf 2016.

Advertisements