Darko Cvijetić, Schindlerov lift

by Vertebrata

PRVA GLAVA – KOJI NIJE ISPRIČAO PRIČU

1.

U Ljude koji su ubijali, kao u sobu na koju nitko ne kuca, nadire vlaga.
Grbovi na vinima, gomile šapica ušparanih neostavljanjem tragova. Sve provlaži.
Onaj koji stvara, mora biti i onaj koji će spasiti, onaj koji će sve otkupiti ono što je stvorio.

Učiniti nije dovoljno, učinjeno valja spasiti.

Na kraju Hamleta, izlazi Fortinbras.
Ali, on je dječak, golobradi dječak koji nosi naramak olovnih vojnika.
Horacije mu priđe i čučne kraj njega.
Treba ispričati priču, ali likvorom u lavoru lubanje vlada oseka.
On šuti.
Ide vlaga oljuštivati zid.

2.

Krila mu prodrhte.
Čim ima imalo krvi u cipelama.
Mirno je gleda.
Dama je, čini se, pijana.
Naručila je – srneća krila.
Konobar se pak na trenutak okrenuo… “Nema toga.”

3.

Svaki je šinjel napustio moga oca.
Gajilišne topline, vruće vrtlarske rukavice.
Troja je puna napuštenih cirkuskih konjića.

U ladici, uz krevet, nalazim tatinu bilježnicu s
rasporedom Đokovićevih teniskih mečeva.
Breton je rekao – kasno si upao u ovu knjigu.

4.

U Mishiminu filmu PATRIOTIZAM, prije sepukua (ritualnog harakirija), poručnik Šinđi i njegova mlada žena Reiko vode ljubav.
Ona je od njega dobila dozvolu, i to na vlastitu molbu, da se i sama ubije odmah nakon njega.


Oplođena.
Nikad razvezan herbarij.
Samurajskom sabljom peglana zavlažena posteljica.

5.

Daytonski mir tu noć potpisan.
Mi nismo ništa znali.
Nije nam javljeno.
Ujutro oni izašli iz rovova, slave, dovikuju, pucaju u zrak.
Mi se zgledamo isprepadani.

E, taj.

Mirno i staloženo nanišanim.
Skinem najveselijeg.

Svaku mi noć dođe preko plota u vrt.
I pjeva li pjeva, bože blagi, ko da sam ga promašio.

Pieter Brueghel – The Triumph of Death

GLAVA TRIDESET I DRUGA – KOJI JE ISPRIČAO PRIČU

Roditelj može donijeti dijete na ovaj svijet, no dijete može odvesti roditelja u budući svijet.” (Pirke Avot, Talmud)

1.

Pjesnik Nikola Živanović ovako pjeva:
“…Da sam ja pisao Bibliju
To bi bila knjiga za decu
I Isus bi se na krstu
Spuštao niz snežne nizbrdice”

2.

Te 1999. imao sam tridesetjednu godinu. U devetom mjesecu trudnoće, U Žutoj Ruži, naš sin se neobjašnjivo zadavio pupkovinom.


Pčele su gluhe.
Imaju dva želuca.
Umiru gadnom smrću kad ubodu čovjeka.
Svaka ima posve poseban miris i mozak veličine susama.
Nemaju pupkovinu.

3.

Napravili crkvicu.
Mirišljava, tijesna, tiha, freskomirisna.
Napravili je parama od prodaje jagnjadi, kaže monah.
Isključivo od prodaje jagnjadi, naglašava, ubjeđuje, pojašnjava.
Pa zar od mesnice crkvicu, brate?
Od zaklane jagnjadi?
Istjeroa me iz crkvice.
Kroz pupkovinu.
Iz crkvice Gospe od drvenih vrata.

4.

Dva dječaka u igri postaju psi.
Jedan kaže da ne može ujesti drugog, od tuge.

5.

Pjesnik Almin Kaplan piše – kako je dan prije nego će poginuti
Esko dao nekom klincu praznu pušku da se igra.
Mali ga nanišanio i rekao:
“Ovako ću te sutra ubiti!”
Poslije rata mali postao hodža.
Sutra, među nišanima.

6.

Što misliš, rekao joj je, tko je u to ljeto 1992. kad je struja došla na dva sata u soliter 101, u Ulici Save Kovačevića 15. pozvao lift u kojem se igrala šestogodišnja Stojanka Kobas? (Igrala se, i glavu gurnula van lifta kroz razbijeno staklo ulaznih vrata na drugom katu.)
Što misliš, kazao joj je, tko je sačekao lift u prizemlju oslonjen na pušku, umoran, otvorio vrata i vidio trzajuće tijelo djeteta bez glave kako udovima mlatara kao marioneta, dok iz otvorenog vrata šikljaju mlazevi po zidovima lifta i podu?
Što misliš, izmucao joj je, tko je čučnuo i držao za ruke djevojčicu bez glave?

7.

A ti me iz crkvice istjeraš, brate.

Darko Cvijetić, Schindlerov lift