3.31.

by Vertebrata

Ne moći izreći do kraja. Govoriti zna onaj koji se nada i obrnuto (Wittgenstein). Natuknuti ali ne domisliti. Promisliti, onda ostaviti po strani.  Zamisliti, zatim zaboraviti. Prebroditi, zatim napustiti. Takva vrsta duše. Uspjeti, prebroditi, nadzići…zatim se osvrnuti i vidjeti nepovratan horizont napuštenog. Lutanje stvara pustinju (Edmond Jabes).  Velike su pustinje i sve je pustinja (Pessoa) ako želim nešto od toga sačuvati. Svoje ime, svoju prošlost, svoju sudbinu. Tomorrow, tomorrow, and tomorrow,… (Shakespeare).  Tapkanje na mjestu. Umjesto krugova kojih se šire (Rilke) samo prašnjave oči. Clov: What is there to keep me here? Hamm: The Dialogue. (Beckett).  Ne nasjedati na zamke slabog sebe. Nastaviti. Ništa nije toliko sveto kao djelo u procesu nastanka (d’Annunzio).

–

Radije ću šutjeti nego se izražavati nezgrapno. (Van Gogh)