4.2.

by Vertebrata

 

Pisma optuženika. Zadnje riječi zagrebane po zidu ćelije. Tako pisati. (Anna Kamienska)

 

Pisati kao drvo u jesen. Staloženo otpuštati lišće. Što je jedan list u jeseni? Ne opterećuj se detaljima. Kako riječi iz tebe otpadaju, tako ti se otkriva tvoja istinska priroda. Ne suspreži se. Ionako ne možeš biti bolji ili gori od samoga sebe. Pusti. Zar ćeš se brinuti o stilu dok sve oko tebe truni, raspada i nestaje? Svjedoči svojom osjetljivošću. Samo tebi je dano ovako iskustvo, u ovom trenu. Svjedoči o jeseni svih stvari i fenomena. Ali kao drvo, staloženo, znajući da nadolazi zima i  naposljetku novo proljeće.

 

Izreći istinu. Dijetlom. Riječju. Šutnjom. Životom. (Anna Kamienska)