Cahiers du Vertebrata

a human being is never what he is but the self he seeks

Month: May, 2016

Béla Hamvas, Jutarnja zabilješka

(U trenutku kada čovjek sjedi na molu, maše nogama iznad vode i gleda ribe u moru)

koi

 

Sjevernjački se način življenja od južnjačkog razlikuje u slijedećem: Onaj  na sjeveru  ako ispusti inicijativu, izgubljen je. – Na jugu je, pak, obrnuto, izgubljen je onaj koji zadrži inicijativu, i nije se u stanju opustiti.

Razlika je, dakle, temeljna. Na sjeveru je potrebno zadržati inicijativu, i zato je svakoj aktivnosti temelj: Ja. Na jugu se inicijative treba odreći, i zato su svakoj aktivnosti temelj bogovi.

Onaj koji ide na jug, treba, prije svega, dobro razmisliti, odreći se aktivnosti i opustiti se. Ovo je okorjelom Hiperborejcu gotovo nemoguće. Zaista je teško odreći se nečega što je u njemu najsnažnije. Mnogima je to neizdrživo. Jednostavno se razbole od ovog oblika  metamorfoze. Ime bolesti je: dosada.

Produhovljeni čovjek je na ovu transformaciju posebno osjetljiv. Upravo radi toga mora, kada pristigne na Jug, kraj graničnog kamena iskopati jamu, i staviti u nju svoje Ja. Ako se boji da će mu ga netko ukrasti, neka kraj njega stavi posjetnicu, ili neka ga umota u papir i označi inicijalima, i zatim neka na sve to navali kamen. Na povratku ga može ponovo izvaditi i staviti na svoje mjesto. Nakon ovog obreda, vidjet će, kako se i bez svoga Ja može jako dobro živjeti.

Prvo iskustvo, koje će dobiti, je nestanak volje. Postoji plavo nebo, dnevno svjetlo, toplina, zatim vjetar, slana voda, brod, zvuk. Sve ovo mnoštvo koje postoji, može se svesti na to da postoje bogovi. I bez obzira na čovjekovu aktivnost. Najvažnije je da on jest, a bogovi će sve ostalo i onako srediti i bez njega. Čovjek ne mora raditi ništa. I kada ne radi, ne umara se. Zato se na jugu tako dobro spava.

Drugo iskustvo je, nema žurbe. Ništa nije hitno. Što polakše i što manje. Čovjek juga živi kao da je stalno na godišnjem odmoru. Zatim će zapaziti kako Ja, koje ga je neprekidno proganjalo, više ne postoji. I tako smiren odjednom će za sve imati vremena.

Treće iskustvo je najbitnije. Ne mora razmišljati. Ali ako mu je i to zaista neophodno, može. To je i onako suvišno. Mislim, dakle jesam? Ovo je samo sjevernjak mogao izmisliti. To uopće nije točno. Ako i ne mislim, i te kako sam dobro. Zapravo i nisam. Jer  bogovi jesu, a ja i onako ovdje njima samo kradem dane. I ne samo ja, već netko, koji je lagan, prosvjetljen, smiren, poput Mene, koji smireno i slobodno lebdi u stvarnosti.

Umjesto razmišljanja, čovjeku na Jugu razne stvari padaju na pamet. Tek toliko, bez nekakvog napora, što je manja napetost, to bolje. Evo i sada mi je nešto palo napamet.

Pretpostavimo da se zarate dva naroda. Nije rijetkost, povijest nam daje na uvid nekoliko primjera. Luđaci navale jedan na drugoga i masovno se izmasakriraju.

Uvijek se ispostavi kako je onaj drugi kriv, ako je i pobjeđen, zaklinje se na osvetu. Skuplja snagu, i nakon nekoliko godina ponovo napadne, i eventualno pobijedi. I sada opet sve  počinje iz početka.

Kada bi slučajno s nekim zaratio, prvo što bih učinio je: odmah bi i bezuvjetno, čak i u ponižavajućim uvjetima, nastojao uspostaviti mir. Dao bi tome neprijateljskom narodu obećanje, da ću mu daljnjih trideset godina, biti sluga. Svim svojim snagama bi mu služio na njegovu dobrobit. Željeznicom bi mu slao sve što mi na zemlji rodi, brodovima prevozio velika blaga dalekih zemalja. Mnogo začina, slastica, svile, zlata, dragog kamenja, sve, sve bi mu dao. Čak bi sa svoga naroda skinuo i košulje pa bi mu i to dao. Bio bih nemilosrdan. Tako bi ga zatrpao zemaljskim plodovima, da ne bi stigao ni šta drugo misliti već samo bančevanje. Gojio bi ga, šopao, hvalio. Sve ono što postoji na zemlji, voće, ribe, meso, divljač, rižu, vunu, kavu sve bi pred njega podastro.

Dam se okladiti da taj narod ne bi izdržao ni trideset godina. Tako bi se ugojio, ulijenio, postao lakouman, glup, pospan, da se s njime ne bi ni trebalo zaratiti. Jer kada bi ih napao oružjem, samo bi ih ohrabrio i potaknuo u njima nagon za zadovoljštinu. Nema toga naroda koji u blagostanju nije izumro.

Eto tako nešto mi je palo napamet. Ne znam da li je ispravno ili je nije, neću o tome više ni misliti.

 

 

Prevedeno iz knjige

HAMVAS BÉLA MŰVEI

Originalni naziv knjige:

A BABÉRLIGETKÖNYV  –   HEXAKÜMION

A babérligetkönyv

Esszék (1932-1945)

Izdavač : ÉLETŰNK KÖNYVEK, Budapest

 

S mađarskog preveo

Ivan Ladislav Galeta

U Zagrebu, srpanj 2001.

 

Hvala Josh!

Advertisements

Grigory Sokolov, Rachmaninoff 3

Vertebrata – Bereshit (the mystery brings peace to my eyes, not blindness)

Grigory Sokolov, Rachmaninoff 2

Vertebrata – Via purgativa

Vertebrata – Die Welt ist fort, Ich muß dich tragen

 

3.34.

Pred Zakonom uvijek stoji vratar. No da se uđe nije (bilo) potrebno tražiti ničije dopuštenje.

Blue Labyrinths

An online magazine focusing on books, philosophy, critical theory and a collection of interesting ideas. Don't get lost.

A little tea, a little chat

notgettingenough's book reviews

Discordō

I disagree.

heteroglossia

poetics and poststructuralism

fragilekeys

"It’s always with another key that you unlock the house—inside: the snowdrifts of what’s never spoken." —Paul Celan

Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

History of Our World

Life, Death and Basinski.

Intuit.

FineArt Photography & FoodStyling by Luna Jovanovic

nagovor na filosofiju

sabiranje putokaza, od 2005. (3. izdanje)

Teatarski osvrti

regionalni magazin izvedenih umjetnosti

John Tottenham

Failed Visionary

Diálogos

From διά (dia, “through, inter”) + λόγος (logos, “speech, oration, discourse”).

5 minutes of sleep, less

..the picture diary from/of/by l.k.j. Lil..

Izrječiti se iz Stvari - poezija

a human being is never what he is but the self he seeks

roškofrenija

a human being is never what he is but the self he seeks

Sve ostalo su priče

a human being is never what he is but the self he seeks

six glasses of water

I could afford to be good, kind, generous, loyal and so forth, since I was free of envy. Envy was the one thing I was never a victim of.