Cahiers du Vertebrata

a human being is never what he is but the self he seeks

Month: October, 2015

3. 27.

Usporivši, dobio sam na vremenu.

Advertisements

Adagietto (Gustav Mahler, Nenad Ivić)

Gustav Mahler

Symphony No.5 in C-Sharp Minor, Movement 4

Chicago Symphony Orchestra, Daniel Barenboim.

 

 

Život, čovječanstvo, besmrtnost u smrti, vječnost u vremenu: Adagietto, ljubavna pjesma za Almu, parfum d’un discours (Derrida), kao da skuplja snage za apsolutni odlazak, dotiče temeljne elemente i postaje kozmički (Deleuze i Guattari): cijeli kozmos kao golemi izmješteni AdagiettoViel Ton. Drängend (Mahler): cijeli Adagietto pretječe, kao kozmička utjeha izmještanja pogleda glasom i glasa pogledom.

[…]

Adagietto nudi “najuniverzalniji mogući monolog, toliko univerzalan da postaje monolog univerzuma; i on može sadržavati cjelokupno mišljenje, pod uvjetom da je Glas nađen” (Paul Valery). Njegova utjeha nije samo utjeha unutar poznate istine. Preko ljubavi i smrti Glas govori život i smisao. Da smisao bude shvaćen, valja uvijek iznova čuti simfoniju. Simfonija i glazba su uvijek ispred, vlastita udaljenost i blizina, povijest i cilj, sjećanje i anti-sjećanje. Ritournelle: povratak, potvrda potrebe za ponavljanjem vrijedi kao temelj stoga što nema drugog sjećanja i temelja, onog kršćanskog, istinitog, prokazanog kao nesmislenog: “Glas, i sve u njemu; nikako ne treba moći otkriti što je bitnije, Glas ili misao. Kad je ta nedjeljivost konačno ostvarena, može se biti spokojan: stvar nema više odnosa s vremenom, ona jest” (Valery). Prelazak granice, otiskivanje u kozmopolitizam značenja smisla otvara se prema sebi preko drugog, drugom preko sebe, “nešto kao pošiljka samome sebi, povratak sebe sebi koji se istodobno nikad ne napušta i nikad ne stiže (Derrida). Adagietto, monolog univerzuma, govori svoju strukturu, strukturu komunikacije, postajanja, slanja, odmaka, odnosa, povratka.

[…]

Može li se dakle biti spokojan, kao što kaže Valery, kad je Glas pronađen?

 

Nenad Ivić,  Augurium (Gustav Mahler: pustolovina neodgovornog nosača)

3. 26.

Ujutro, iako je bilo dosta vjetrovito, pomislio je kako bi trebalo pomesti popadalo lišće ispod drveta. Zreo i pun snage uzeo je alat što mu je bio pri ruci te krenuo čistiti. Čistio je i čistio. Vjetar je u zapusima donosio novo lišće. Ne pitajući se previše o stanju stvari, nastavio je čistiti, ta bude se valjda prije ili kasnije očistilo, nadao se. Vidio je kako i drugi čiste, nije on jedini. Vrijeme je prolazilo, no lišća nije bilo ništa manje. Kad je moj trenutak da predahnem? Poviknuo je u vjetar. Vjetar je i dalje puhao. Nastavio je čistiti. Kad je moj trenutak da predahnem? Viknuo je opet, nakon nekog vremena, još glasnije. Vjetar je nastavio puhati. Na kraju dana, izmoren, oslabljenog duha, nemogavši prihvatiti tu bolno glasnu tišinu, pokleknuo je strovalivši se podno drveta. Vjetar je i dalje puhao.

3. 25.

Od sjenki si učio o Suncu i Svijetu. Od Zrcala si učio o sebi.

A Drugi je prividno zrcalio sjenke.

 

No Drugi nije Sunce, sjenke ne dodiruju. Drugi nisi Ti, zrcaljenje se lomi.

Drugi ostaje tu i bez Sunca, bez Zrcala. Katkad u potpunom mraku.

 

U tom mraku morali smo naučiti kako Drugog vidjeti.

U tom mraku naučili smo kako pažljivo ljubiti.

3. 24.

Svesrdno, gorućim korakom, u zamahu ranjivosti, pod okriljem čežnje, jedna blaga ruka nezaboravljeno se primiče.

[…]

Biti otkriven poput tajne.

3. 23.

Zašto je toliki ponor između onog što želim i onog što se ohrabrim uzeti?

Blue Labyrinths

An online magazine focusing on books, philosophy, critical theory and a collection of interesting ideas. Don't get lost.

A little tea, a little chat

notgettingenough's book reviews

Discordō

I disagree.

heteroglossia

poetics and poststructuralism

fragilekeys

"It’s always with another key that you unlock the house—inside: the snowdrifts of what’s never spoken." —Paul Celan

Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

History of Our World

Life, Death and Basinski.

Intuit.

FineArt Photography & FoodStyling by Luna Jovanovic

nagovor na filosofiju

sabiranje putokaza, od 2005. (3. izdanje)

Teatarski osvrti

regionalni magazin izvedenih umjetnosti

John Tottenham

Failed Visionary

Diálogos

From διά (dia, “through, inter”) + λόγος (logos, “speech, oration, discourse”).

5 minutes of sleep, less

..the picture diary from/of/by l.k.j. Lil..

Izrječiti se iz Stvari - poezija

a human being is never what he is but the self he seeks

roškofrenija

a human being is never what he is but the self he seeks

Sve ostalo su priče

a human being is never what he is but the self he seeks

six glasses of water

I could afford to be good, kind, generous, loyal and so forth, since I was free of envy. Envy was the one thing I was never a victim of.