Cahiers du Vertebrata

a human being is never what he is but the self he seeks

Month: November, 2013

3.9.

Prečaci su najdulji putevi. Kasnije saznamo zašto.

§

Shortcuts have the longest paths. Afterwards we will know why.

§

Abkürzungen sind die längste Wege. Später werden wir  gelernt haben warum.

§

Raccorci sont plus longue chemins. Ensuite nous couvrirons pourquoi.

Advertisements

HISTORY ACCORDING TO POOKA

Gaia-The-Birth-of-an-End

 Gaia, The Birth of an End © Kirsty Mitchell

 

Ako krenemo od činjenice da je 8 – 10 % muške populacije, u svim povijesnim razdobljima, bez obzira na socio-kulturološke uvjete, homoseksualne orijentacije te da incidencija homoseksualnosti kod braće opada od jednojajčanih blizanaca, preko braće istih roditelja do usvojene braće, zaključak da je homoseksualnost genetska zadanost nameće se sam. Ako predpostavimo da je pojedinac, a ne gen nositelj prirodne selekcije, jedna takva, reproduktivno nesposobna, genetska formacija bila bi uklonjena iz genskog bazena samim svojim uzdržavanjem od reprodukcije. Ako predpostavimo da je gen nositelj selekcije, otvaraju se vrata za mnoge scenarije kulturne evolucije, koji su svi, kao i sva druga povijesna istraživanja, uvijek samo naša interpretacija nečega što se davno dogodilo i to uvijek na osnovi ograničenog broja podataka, izbor kojih je opet pod utjecajem naše interpretacije. Ovaj scenarij je samo hipoteza, koja se više bazira na čuđenju o postojanju genetski uvjetovane homoseksualnosti, nego na nekim kulturno evolucijskim činjenicama.

Ako je nekad ljudsko društvo bilo matrijarhalno organizirano, kultura se prenosila usmenim putem. Djecu su odgajale majke, učeći ih najvažnijoj sposobnosti preživljavanja skupine, a to je sposobnost komunikacije jezikom. Jezik je temelj kulturne evolucije i putem jezika znanje se prenosilo s koljena na koljeno. Dug period djetinjstva kod čovjeka zahtijeva stabilnost unutar zajednice. Biološki fenomen, ljubavi koji se može opisati kao sklonost privrženosti jednom partneru, mogao bi se interpretirati kao dokaz da je čovjek genetski monogaman, ili serijski monogaman. Seks kod ljudi ne služi isključivo u svrhu reprodukcije već učvrščava, ili je preduvjet, na ljubavi osnovane zajednice dvaju ljudskih bića. U prosjeku dulji životni vijek žena, koje daleko nakon prestanka reproduktivne sposobnosti ostaju aktivne u evoluciji zajednice, ukazuje na njihovu veću važnost u tom procesu. Moglo bi se tvrditi sa je do pojave jezika, ljubavi i seksa došlo u matrijarhalnoj fazi ljudske kulturne evolucije, žene su izmislile seks, ljubav i jezik. U okolnostima kad nema pisane riječi, starost je izuzetno bitna jer stare osobe posjeduju iskustvo potrebno za donošenje odluka, pošto su žene sposobnije živjeti dulje stoga i pamtiti dalje, njihova uloga u matrijarhalnom društvu je bila upravo ta, donošenje odluka o budučnosti zajednice.

Mi nismo u matrijarhalnoj fazi ljudske kulturne evolucije. Kako je došlo do obrata?
Razvoj jezika nije moguć bez razvoja inteligencije, razvoj inteligencije nije moguć bez razvoja jezika, to je dijalektički odnos, odnos povratne sprege kroz vrijeme. Definicija inteligencije kao snalaženja u novim okolnostima zahtijeva sposobnost zamišljanja različitih, hipotetskih, opcija. Ta sposobnost zove se imaginacija ili mašta. Ona je nužna u procjeni i izboru budućeg djelovanja u kompleksnim uvjetima. Imaginacija bira različita sredstva u postizanju određenog cilja ili bira određeni cilj u skladu sa dostupnim sredstvima. Odnos uzroka i posljedice temeljni je odnos imaginacije, najjače sredstvo ljudske evolucijske strategije. Odnos uzroka i posljedice daje odgovore na mnoga pitanja u donošenju odluka, predviđajući posljedice određenih djelovanja. Isto tako moć odlučivanja otvara i mnoga pitanja na koje odgovor nije moguće dati. Koliko odnos uzroka i posljedice otvara vrata razumijevanju ili interpretiranju svijeta, toliko i ukazuje na neobjašnjivost mnogih životnih činjenica i prirodnih sila. Onaj ko može dati odgovore na sva ta pitanja, ima i moć u donošenju odluka unutar ljudske zajednice. Taj neko mora imati neupitan autoritet jer odgovori o pitanjima koja nisu lako provjerljiva moraju imati snagu dogme. Taj neko ne može biti običan i nikakako ne može biti u odlučivanju niže rangiran od žene koja donosi odgovore samo na osnovi osobnog i kolektivnog iskustva, a to je u matrijarhalnoj zajednici bila Žena-predvodnica. To je vrlo pogodna uloga za muškarca koji genetski nije orijentiran ka stvaranju osobne zajednice sa drugom ženom. On nema obavezu brige o svom potomstvu, ima vremena da se posveti pitanjima na koje odgovor nije očigledan, a nemaju veze sa iskustvom. On se i ne uklapa u hijerarhijski sustav matrijarhata koji je sigurno bio podređen opstanku zajednice, dakle, djeci.

Moguće je zamisliti da ulogu Vrača na sebe preuzima jedan takav pojedinac homoseksualne orijentacije. Moguće je pretpostaviti da takva zajednica ima i prednosti u preživljavanju, jer Vrač daje odgovore na mnoga pitanja, a zajednica bez otvorenih i nerazjašnjenih pitanja ja jedinstvenija i prilagodljivija. Suradnja Žene-predvodnice i Vrača mogla je biti vrlo plodonosna. Ipak uloga Žene-predvodnice nestaje u povijesti, uloga Vrača ostaje i jača. Zašto? Tumačenja Vrača imaju snagu dogme, ona su neupitna. Njihova neupitnost mora biti osigurana kroz vrijeme, a pošto nije bazirana na iskustvu, za to je potreban poseban kulturni fenomen. Taj kulturni fenomen je Mit. Mit osigurava trajnost Vračevih tumačenja i, zbog svog dogmatskog karaktera, ne trpi nikakvu konkurenciju. Mit postaje glavnim obilježjem pojedine ljudske zajednice (plemena) i po njemu se pojedina zajednica razlikuje od druge zajednice. U slučaju sukoba dvaju ljudskih zajednica, ona koja je podređena Mitu nesumljivo je u prednosti. Toj zajednici je puno lakše opravdati eventualne žrtve u ime mita, nego zajednici koja nema jedan tako kohezivan faktor iracionalnog karaktera. Mit je iracionalan i dogmatičan, ne trpi konkurenciju, a pogotovo ne ignoriranje ili nepriznavanje odnosno nevjerovanje. Zajednica podređena mitu po svojoj je prirodi uvijek na ofenzivnoj strani sukoba, dok je zajednica bez mita osuđena na defenzivnu ulogu. Genetski bazen zajednice podređene Mitu, dakle genetski bazen zajednice u kojoj je homoseksualnost obilježje manjeg broja pojedinaca svoju dominaciju ostvaruje, ne boljim sposobnostima preživljavanja u prirodi već svojom inherentnom sklonošću sukobu zbog iracionalnih razloga.

Rat postaje evolucijska strategija takve zajednice. Uz Vrača, kao komplementaran evolucijski proizvod pojavljuje se i iracionalnom nasilju sklon pojedinac, Ratnik. Vrač i Ratnik ruše, odnosno istrebljuju matrijarhalno organizirane, uvjetno rečeno, miroljubive ljudske zajednice. Pošto Mitu zbog njegovih dogmatskih osobina odgovara društveni status quo, on ga stvara tako što hijerarhijske odnose unutar zajednice više ne bazira na sposobnosti pojedinca već na krvnoj srodnosti pojedinaca. Mit stvara drugi fenomen uz Ratnika, to je Vladar, odnosno njegova krvna linija. Vrač i Vladar, uz pomoć Ratnika osiguravaju hijerarhijsku organizaciju kroz vrijeme čiji je glavni cilj održavanje društvenog statusa quo. Takvo stanje odgovara i Vraču i Vladaru koji se međusobno podržavaju pri donošenju odluka o budučnosti zajednice. Vladar svoju moć ostvaruje u vremenu kroz dinastije, a Vrač kroz religije.

Takva društvena stvarnost živa je i danas. Religija je doživjela razne kritike od strane, jednakosti sklone, ljudske inteligencije. Te kritike su sve današnje glavne ili službene svjetske Religije. Sve kritike religije zahtijevaju od pojedinca oslobađanje od robovanja mitu i njegovu preobrazbu u čovjeka odgovornog pred svojom savješću. Svi veliki kritičari religije traže od čovjeka da odgovore na nerješiva pitanja traži u samom sebi ili kroz svoje bližnje, a ne u slijepom vjerovanju ili ritualu mita. Ipak, čovjek je nositelj i Mita i Slobode pa tako Mit svojom iracionalnom agresivnošću provaljuje uvijek i iznova, svugdje. Slijepa ljudska agresivnost uvijek ima i svoje podanike i svoje duhovne vođe, i oni su redovito u suglasnosti sa ekonomskim interesima kojima ne odgovaraju pravedni odnosi u društvu. Rat je uvijek lako pokrenuti, ljude mržnjom mentalno imobilizirati, a sve žrtve, prošle i buduće, u ime nekog Mita opravdati. Manjina, bez obzira bila ona vjerska ili seksualno-orijentacijska ili nacionalna, uvijek je mamac za Mitom hranjenu mržnju. Sklonost nekog društva nepravdi uvijek je upravo proporcionalna njegovoj nesklonosti kritici svojih vjerovanja ili društvenih odnosa. Homoseksualnost, iako izvor ljudske sklonosti Mitu, postala je njegovom žrtvom u svim ljudskim kulturama. Žena i seksualnost, a pogotovo ženska seksualnost, stoljećima su smatrani nečim nečistim i vrijednim prijezira. Obrezivanje žena, onesposobljavajući ih tako za spolni užitak, živi još i danas, kao možda najdulje iživljavanje nad pobijeđenima. Sklonost ritualizaciji i pukoj institucionalizaciji uputa najvećih kritičara religije, koji se svi danas smatraju božanstvenim, uvijek kod većine nadvlada imperativ suočavanja sa vlastitom savješću.

Naš genetski bazen je inherentno homoseksualan. Naša svijest o svijetu oko nas je inherentno sklona brzim i jednostavnim odgovorima. Naša reakcija na sve društvene probleme gotovo uvijek ostaje na traženju krivca ili neprijatelja. Mi smo uvijek spremni kupiti nešto za što treba umrijeti. Ali samo neki od nas su sposobni to i prodati.

Ukratko, svi što iz vjerskih razloga ne priznaju homoseksualnost kao ravnopravnu seksualnu orijentaciju mogu se prepoznati u ulozi malih vračeva-pedera; svi što bi pedere najradije pobili, mogu se prepoznati u ulozi malih pederskih ratnika-radilica; svi koji žele ukrasti svome bližnjem, a da to bude zakonito…ne znam, neka kupe djetetu majicu sa Che Guevarom.
A što bi trebali raditi? Molite se za što više gay barova i budite sretni što vas nogometni huligani ne mogu dohvatiti preko ekrana. I stavite nešto svoje na majicu. Nešto kao:

IF YOU ARE RICH, KEEP IT TO YOURSELF.

Pooka Zecov (imogen.blog.hr, pooka.blog.hr)

Bela Hamvas, Deseto pismo

Smirio sam se tek onda kada sam shvatio koliko je ovaj život opasan. Sve do tada bio sam malo turoban, i dosađivao se. Od tada sam raspoložen, jer vrijedi. Opasnost je oštar vjetar sudbine i ja se samo u oštrom vjetru osjećam dobro. Kukavičluk ne pripada mojim vrlinama. Uvijek sam tražio ono što je najteže. I našao sam oboje, osamljenost i vedrinu.

Tri puta mi se dogodilo isto. Toliko isto da bilo koje od triju lica u događaju mogu mirne duše zamijeniti i uzeti jedno umjesto drugoga. Bile su to tri potpuno različite žene. Jedna plava, teška i snažna, kao valkira, druga poput dječaka i egzaltirana, a treća tamna, duboka kao bunar i žalosno bespomoćna. Zamislio sam pravi život, došla je prva, i ispostavilo se da nije ostvariv. Nato sam zamislio još veći, došla je druga, i ispostavilo se da se ni on ostvariti ne može. I od toga sam zamislio još veći, došla je treća, i ispostavilo se da se ni taj ne može ostvariti. U sva tri slučaja ljubav je planula u trenu.

Jednom sam više dana tumarao među brdima. Bilo je jutro kada sam se spustio niz padinu, u dolini je ležao majur. Bio je rani rujan, još ljeto a već jesen, zatišje i polutama u smiraju dana. Sada, mislio sam, sada ću je sresti, nju koja upravo isto tako zna da ću doći, kao i ja da će ona doći. Ona, koja se ujutro upravo probudila s mišlju da će to biti danas; s njom, koja u svakom koraku vidi kao svrhu to da se približi meni, ona, koja se zagleda u svakog stranca, nisam li to ja, koja zna da dolazim, kao što i ja znam da joj se približavam, koja ako se penje u vlak, misli ne sjedim li ja u njemu, ako čuje nečije ime, misli da je moje, ako čuje glas, misli da ja govorim. Sada ću je susresti ondje kod majura, ondje leži ispod drveća, čita da nečim ispuni vrijeme dok ja ne dođem, tamo me čeka, kao i uvijek, čeka, i kada me opazi, diže se i dolazi, prirodno, bez riječi, ode sa mnom, i ja s njom, zajedno, jer ona je postala ja, i ja sam postao ona, i od ovog trenutka tako nešto kao ja i nema posebno značenje. Prijeđem preko majura. Kao da sam ja ona, tamo ugledam pospanog ekonoma, nadničara, vlasnikov stan, s bijelim zavjesama na prozoru. Ovdje je živjela, ali sada će poći sa mnom. Bez pitanja i bez riječi. Što će prvo reći? Nešto vrlo jednostavno, valjda to, gladna sam. Ili, kamenčić mi je upao u cipelu. Ja je pogledam i pomislim kako je lijepa, ali to joj ne kažem, jer ona ionako zna da to hoću reći i smiješi se ozbiljno. Prijeđem preko puta i grabim prema gore. Potpuno sam smiren. Iz te smirenosti znam da ću se zaista susresti s njom. Kako neobično, da se odjenom sve razriješilo, najednom se sve izgladilo, i sada može doći što god hoće. Eno je. U travi bijela halijna s plavim točkicama. To je ona. U meni ni malo treme. Prvi puta se u životu ne bojim.  Sada je već dobro. Pristižem, put zaokreće ulijevo, travnati se brežuljak razdvaja od neba, a iza njega na užetu vidim, suši se hrpa haljina, i ona plava s točkicama. Na padini pak nema nikoga.

U svima trima ženama imao sam osjećaj da ću se s njom susresti, s njom koju ne treba obmanjivati, kojoj ne treba lagati, koja dolazi, odnosno s kojom ću poći, jer to dvoje su jedno. Jednom sam rekao jednoj, svejedno kojoj, da ću baciti kalendar. Neću imati više ponedjeljak i utorak, već vlasdan i obrvdan i maliprstdan, ona će biti moj kalendar. Jednom sam s jednom od njih, svejedno s kojom, proveo tri dana, prošla su tri puta dvadeset četiri sata i ni jednog trenutka nismo ispuštali jedno drugo. Da sam je pustio, boljelo bi. Kako su samo blistali ti dani! Kako je bila važna svaka riječ! Kako je bilo važno odjednom sve izreći! Sve je razumjela, i ja sam sve razumio. Pogladio sam joj kosu i pitao je, je l’ da? Na što je odgovorila, da. I zaista je tako bilo.

Béla Hamvas, Mađarski Hiperion

(pr. Ivan Ladislav Galeta)

3.8.

Rečenica bez poante, besmislena.

Kad bi (u objavi) ostali zarobljeni nasamo s njom, s vremenom bi je (bar u ime onog lijepog) počeli čak i opravdavati; njenu razoružavajuće nedvosmislenu sintaksu, izražajni ritam slogova, obilje zvučnosti fonema, imaginaciju tipografskog umijeća,…

Tako i život.

Satsang with Mooji

thought experiment or Gedankenexperiment (from German) considers some hypothesis, theory, or principle for the purpose of thinking through its consequences. Given the structure of the experiment, it may or may not be possible to actually perform it, and, in the case that it is possible for it to be performed, there need be no intention of any kind to actually perform the experiment in question. The common goal of a thought experiment is to explore the potential consequences of the principle in question.

György Ligeti – Automne a Varsovie (Jeremy Denk)

The Hungarian composer György Ligeti composed a cycle of 18 études for solo piano between 1985 and 2001. They are one of the major creative achievements of his last decades, and one of the most significant sets of piano studies of the 20th century, combining virtuoso technical problems with expressive content, following in the line of the études of Frédéric Chopin, Franz Liszt, and Claude Debussy, but addressing new technical ideas as a compendium of the concepts Ligeti had worked out in his other works since the 1950s. Pianist Jeremy Denk wrote that they “are a crowning achievement of his career and of the piano literature; though still new, they are already classics.” [wiki]

Richard Krausse, Epigrams

The child gets its first lessons in surreptitious behavior hiding candy. In effect it is our early sweet tooth that dooms all of us to a life of dishonesty.

::

The first indication of a shallow grave is the dirt already underneath our fingernails.

::

Sometimes the people who go away set up tents in our minds for the rest of our lives and make us nomadic just thinking about them.

::

It is always the critical person himself who ends up in intensive care.

::

The tumbleweed airiness of most smiles leaves you rooted to a permanent frown just to preserve a sense of place.

::

Sadness follows some people around like a broken leg they don’t have yet.

::

Even if you seize the moment it will leave tooth marks on your neck while sleeping.

::

True creativity disturbs sleep; it is the opposite of hot milk, but the same as being scalded by it.

::

To be original you’d have to be eggless and sperm free, but yet conceive.

::

Beauty and ugliness both disturb. In fact we are fortunate that nature made them extremes so they can’t join forces.

::

How important we consider it to have the first say, to make the initial identification; the greed over this moment is what is called originality.

::

We often joke with people because their intelligence alone isn’t enough to amuse us.

::

We have no word in our language to describe love that lasts a lifetime; even after the achievement of happy love we say they “lived” happily ever after, not that they “loved” happily ever after.

::

You rebuff those who love you to seek those who don’t. Perhaps it has more to do with the general nature of love than it does with individual people. That we want to be loved by everyone, and especially by those who love us least or not at all.

::

Hate promotes more rapidly a kind of intimacy that would take love years to develop.

::

Rarely does the jealousy we have permit us to see that we are truly loved. There is something about love that discourages its honest admission. Or is it that when it is admitted it seems trivial by comparison with what it was before it was revealed?

::

We pick wives out to be the mothers of our children, but lovers with something else that would just as soon let the race go extinct.

::

Beauty rules the day even though every night intelligence is home plotting its overthrow.

::

Ugliness runs in the family, but rarely runs from having one. And so is passed on.

::

The joys of bondage are tied up intimately with our fear of freedom.

::

It is curious how our thoughts seem to come out of the emptiness they are trying to fill.

::

How much blue sky out the window would it take to release even one idea that wasn’t inflated.

::

There is a gap between thoughts that makes the teeth visible.

::

Nothing blows brilliance to the wind like caution.

::

For some people an open mind could only result from brain surgery.

::

You have to be somewhat estranged from someone to have true intimacy.

::

All loneliness has a hunchback that only it cannot see.

::

If you ignore people enough they eventually go away, ignore yourself however and you will come back as one of them.

::

The benefit of learning to live with yourself is not having to live with others; the benefit of living with others is of course not having to live with yourself. The problem is that there is always someone to live with.

::

Some people never develop simply because they refuse to outgrow the appreciation of those they care about.

::

We mistrust people who misuse words, just as we do those who use them too well.

::

Without platitudes we’d have to mouth original speech that would make us eventually unintelligible to each other.

::

The way my mother would diminish herself sitting on a suitcase, make her already compact body more so. As if the suitcase could at any moment open up and devour her, close, and be left standing there to be carried off by the one man she never met.

::

The only way some people can emanate dignity is by being a little offended.

::

The silent will get you back for everything they don’t say.

::

My pleasure at play acting giving needles, where does it come from? The needle I was tricked into as a child that I had no control over? “Mommy, mommy, I’m not going to get a needle, am I?” I cried. “No,” she said calmly. I was then shocked when the doctor who came in produced one, the long needle that I now pretend to give to my own children to inoculate them against all the deceptions they will experience later in life.

::

Fear drives people to love, and cowards love the deepest because they are the most afraid.

::

An epigram has to have just enough inbreeding that no one can identify it formally as incest.

::

Youth is beauty when you get old enough.

::

What you love is so much more accessible than who you love. Generic love leads to heaven, individual love to hell.

::

If you think people are out to get you, they already have.

::

To admire yourself is already placing one foot in the grave, to admire others places both.

::

Could it be that we are the only true strangers that we will meet in our lifetime, and everyone else has the familiarity of not being us?

::

People know so little that it makes you smaller just thinking about it. In fact if you focus completely on their ignorance, you disappear altogether.

::

Does the stubbornness of imagining you are loved leave you with more stubbornness than love?

::

What is good we think makes us good, but when it is really good it makes us inconsequential. We are fascinated by Shakespeare, but ultimately he is nobody compared to his plays.

::

Rarely do I meet strength without a significant lack of imagination.

::

If you analyze love it goes away. Never look at it and it is liable to strangle you in your sleep.

::

Fathers always angry at their daughters unwittingly explore the only socially acceptable way of desiring them.

::

Nature is our human nature in all its cruelty, but without our obvious spitefulness.

::

Mediocrity rules with an iron fist just because it totally lacks precious metal.

::

I don’t know what I am, but it claws and clutches at me as if I am worth reaching.

::

That anyone can love anyone is the sad key to the almost always absent lock. This is proved by almost everything that love doesn’t open.

::

Putting people in their place shows that you yourself have nowhere to go.

::

The faith you lose in people is almost enough to start a religion elsewhere.

::

You are all that is left of your childhood.

::

That he comes from a good home should simply mean it is not termite ridden, for that is all anyone can really tell.

::

You write to combat first the silence, then the deafening applause, and finally everything that you don’t want to hear.

::

It is not often considered that Christ had to be nailed to the cross so as not to abandon it.

::

Too much understanding shows greed just like overeating does.

::

When the words fall into place, I dance over the tomb of the unknown soldier as if I am the only identification.

::

Honesty is little more than the certainty associated with our own prejudices.

::

He swept her off her feet, but with a broom that ruined everything.

::

Love being blind just means that our imagination is working overtime disregarding what we see.

::

It is always easier to be wise when you lack courage.

::

What if all intelligence was really will, a bullying, climate changing idea that reinforced itself with the snowball effect so that even what wasn’t Antarctica was effortlessly made so?

::

What you trifle with for the most part mounts a collective assault, though sometimes only of butterflies that have already been pinned through the thorax.

::

When you are washed up you never realize the extent of shoreline you have to yourself.

Walking a Line

Image

Richard Long – Walking a Line in Peru

Only he who is capable of a genuine encounter with the other is capable of an authentic encounter with himself, and the converse is equally true…From this perspective, every spiritual exercise is a dialogue, insofar as it is an exercise of authentic presence, to oneself and to others.

Pierre Hadot, La Philosophie comme manière de vivre

3.7.

Morao sam prekinuti vezu da bih mogao opet napisati rečenicu. Toliko su teške sve ove riječi.

3.6.

Ako imaš osjećaj da ti nešto u životu nedostaje, vrlo vjerojatno je fizička spremnost i jači stomak.

Blue Labyrinths

An online magazine focusing on books, philosophy, critical theory and a collection of interesting ideas. Don't get lost.

A little tea, a little chat

notgettingenough's book reviews

Discordō

I disagree.

heteroglossia

poetics and poststructuralism

fragilekeys

"It’s always with another key that you unlock the house—inside: the snowdrifts of what’s never spoken." —Paul Celan

Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

History of Our World

Life, Death and Basinski.

jovanovicluna.wordpress.com/

FineArt Photography & FoodStyling by Luna Jovanovic

nagovor na filosofiju

sabiranje putokaza

Teatarski osvrti

regionalni magazin izvedenih umjetnosti

John Tottenham

Failed Visionary

Diálogos

From διά (dia, “through, inter”) + λόγος (logos, “speech, oration, discourse”).

5 minutes of sleep, less

..the picture diary from/of/by l.k.j. Lil..

Izrječiti se iz Stvari - poezija

a human being is never what he is but the self he seeks

roškofrenija

a human being is never what he is but the self he seeks

Sve ostalo su priče

a human being is never what he is but the self he seeks

six glasses of water

I could afford to be good, kind, generous, loyal and so forth, since I was free of envy. Envy was the one thing I was never a victim of.