Cahiers du Vertebrata

a human being is never what he is but the self he seeks

Month: December, 2016

3.46.

Kad me pitaju “tko sam ja?”.  Umjesto imena i prezimena:

Ja sam popis knjiga koje nisam pročitao i svaka knjiga u njemu.

Ja sam svaki nezaboravljeni dodir u prolazu, svaki odmaknut pogled, svaka sramno pognuta glava.

Ja sam svaka kriva nota, svako propušteno vježbanje i svako propušteno sviranje.

Ja sam svaka promucana riječ, svaka nedorečena misao, svaki neprecizan pojam, svaki neobjašnjeni stav.

Ja sam svaka ostavljena stvar.

Ja sam svaki nedovršeni posao.

Ja sam svaka nenapisana rečenica.

Ja sam svaka zbog straha propuštena prilika.

Ja sam sva ljutnja koju sam u sebi gutao.

Ja sam sva ljubav koju nisam dao.

Ja sam moja nevoljkost.

Ja sam moja lijenost.

Ja sam svaka moja nemogućnost.

Ja sam moje neću.

Ja sam moje ne znam.

Ja sam moje ne mogu.

Ja sam sve moje nezaboravljeno.

Ja sam sve moje neostvareno.

Ja sam sve moje pokopano.

Ja sam sve to što me drži na životu.

3.45.

Dosadašnje svako tvoje “ne mogu”,  “ne znam”, “ne smijem”, “ne zaslužujem” nije bila konstatacija već dozivanje okrilja Velike Majke. Nada da je Veliki Otac daleko i da kazna od njegove ruke još neće doći.

Suprotstaviti se Velikom Ocu u sebi. Napustiti Veliku Majku u sebi. Po-roditi se. Nova ontologija patnje. Askeza. Stranstvovanje. Put posvećenja. (…) Vedrina. Neustraštivost. Bezbrižnost. Povjerenje. Ljubav. Djetinja ćud.

Iznova rođeni više neće pripadati svijetu kojeg poznaješ. Iznova rođeni stvara svoj svijet.

Ovakav – sin razmetni – postupno gubiti svijet oko sebe? Ili ponovno pronađen, ali izgubljen za svijet? (Lažna dilema razmetnog sina)

Od sada svako tvoje unutarnje “ne znam”, ” ne mogu”, “ne smijem”, “ne zaslužujem” bit će točka kontemplacije i imenovanje daimona.

“Saznanje nije mirna, bezlična, nezainteresirana, teoretska ili kontemplativna djelatnost, nego napor svih snaga najvišeg stupnja. Na pragu svakog sloja, svakog pokrivača i svakog Ja stoji straža. Ta straža je daimon. Daimon je čuvar sudbine.” (Hamvas, Scientia Sacra)

“Svaki čovjek, kaže Saint Martin, u životu čovječanstva ima specifičan zadatak, koji nitko umjesto njega ne može obaviti.” (Hamvas, Scientia Sacra II – Kršćanstvo)

Alfred Schnittke, Choir Concerto

 

 

El Tango es una danza que en 3 minutos… te cambia la vida

tango

3.44.

Sitne nervozne radnje, velike nagle odluke, požrtvovni činovi, bdijenja do kasno u noć, asketsko pridržavanje nekog arbitrarnog moralnog koda, biti jak za neku neočekivanu svrhu, sizifovski “rad na sebi”, odisejski dugi poduhvati, suprotstavljanje mraku svoje prirode, herostratska nesakrivenost i pokazivanje – uvijek usmjereno prema tuđim očima, samotno stvaranje nečeg boljeg od nas samih,…

Sva ta ljubav koja nije imala kome biti udijeljena.

Nitko još nije saznao koliko je bog morao biti malen i usamljen da bi stvorio svijet i nas – siročad ljubavi koja nije imala biti kome udijeljena.

Možda oni koji su svoj život posvetili nečemu većem od njih samih bivaju bliže tom saznanju.

Stvarati, ni iz čega, u ime ljubavi. Usprkos tome što ne znam kome treba biti udijeljena.

 

Epiktet, Encheiridion

51.

Koliko ćeš još vremena protratiti prije nego što počneš samoga sebe smatrati vrijednim najboljih stvari i više ni u čemu ne zastranjuješ od razuma koji povlači razlike? Primio si načela. Susreo si se s onima s kojima si se trebao susresti. Kakvoga onda još učitelja čekaš – da se njemu povjeri da tebe ispravlja? Nisi više dječarac, nego zreo čovjek. Ako sada to zanemariš, protratiš vrijeme, stalno iz jedne odgode stvaraš druge odgode, te stalno određuješ drugi dan kada ćeš se pozabaviti sobom, promaknut će ti da ne napreduješ, već da se pretvaraš u običnoga čovjeka, i u životu i u smrti. Smjesta se, dakle, smatraj vrijednim življenja kao čovjek koji je zreo, kao čovjek koji napreduje. I sve ono što ti se čini najboljim neka ti bude nepovrediv zakon. I ako te zapadne nešto što je naporno, ugodno, ugledno ili neugledno, sjeti se da je sada vrijeme za borbu, da su Olimpijske igre već počele, da više nema odugovlačenja, te da o jednom jedinom porazu i ustupku ovisi hoće li tvoj napredak propasti ili opstati. Tako se Sokrat izgradio, jer se u svemu tjerao da ne obraća pažnju ni na što drugo osim na svoj razum. A ti iako još nisi Sokrat, živi kao da hoćeš postati Sokrat.

 

EpiktetPriručnik

Preveo i priredio Pavel Gregorić

Blue Labyrinths

An online magazine focusing on books, philosophy, critical theory and a collection of interesting ideas. Don't get lost.

A little tea, a little chat

notgettingenough's book reviews

Discordō

I disagree.

heteroglossia

poetics and poststructuralism

fragilekeys

"It’s always with another key that you unlock the house—inside: the snowdrifts of what’s never spoken." —Paul Celan

Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

History of Our World

Life, Death and Basinski.

Intuit.

Photography & Crafts by Luna Jovanovic

nagovor na filosofiju

sabiranje putokaza, od 2005. (3. izdanje)

Teatarski osvrti

regionalni magazin izvedenih umjetnosti

John Tottenham

Failed Visionary

Diálogos

From διά (dia, “through, inter”) + λόγος (logos, “speech, oration, discourse”).

5 minutes of sleep, less

..the picture diary from/of/by l.k.j. Lil..

Izrječiti se iz Stvari - poezija

a human being is never what he is but the self he seeks

roškofrenija

a human being is never what he is but the self he seeks

Sve ostalo su priče

a human being is never what he is but the self he seeks

six glasses of water

I could afford to be good, kind, generous, loyal and so forth, since I was free of envy. Envy was the one thing I was never a victim of.