3.45.

by Vertebrata

Dosadašnje svako tvoje “ne mogu”,  “ne znam”, “ne smijem”, “ne zaslužujem” nije bila konstatacija već dozivanje okrilja Velike Majke. Nada da je Veliki Otac daleko i da kazna od njegove ruke još neće doći.

Suprotstaviti se Velikom Ocu u sebi. Napustiti Veliku Majku u sebi. Po-roditi se. Nova ontologija patnje. Askeza. Stranstvovanje. Put posvećenja. (…) Vedrina. Neustraštivost. Bezbrižnost. Povjerenje. Ljubav. Djetinja ćud.

Iznova rođeni više neće pripadati svijetu kojeg poznaješ. Iznova rođeni stvara svoj svijet.

Ovakav – sin razmetni – postupno gubiti svijet oko sebe? Ili ponovno pronađen, ali izgubljen za svijet? (Lažna dilema razmetnog sina)

Od sada svako tvoje unutarnje “ne znam”, ” ne mogu”, “ne smijem”, “ne zaslužujem” bit će točka kontemplacije i imenovanje daimona.

“Saznanje nije mirna, bezlična, nezainteresirana, teoretska ili kontemplativna djelatnost, nego napor svih snaga najvišeg stupnja. Na pragu svakog sloja, svakog pokrivača i svakog Ja stoji straža. Ta straža je daimon. Daimon je čuvar sudbine.” (Hamvas, Scientia Sacra)

“Svaki čovjek, kaže Saint Martin, u životu čovječanstva ima specifičan zadatak, koji nitko umjesto njega ne može obaviti.” (Hamvas, Scientia Sacra II – Kršćanstvo)

Advertisements