3.36.

by Vertebrata

Uz mene su uvijek teka i nalivpero.

Jer vođen mišlju da su neke misli vrijedne, te da ono vrijedno ne smije promaći. Jer nešto vrijedi zapisati, misao vrijedi očuvati. (Kao da me misao može opravdati, spasiti.) Kad me je neka misao spasila? Nikad me misao nije spasila.

Možda me uvjerenje u vrijednost pisanja neprestalno spašava?

Ako me niti jedna misao nije spasila, preostalo je uvjerenje, vjerovanje koja me spašavalo: u procesu vjerovanja odvio se sav spas.

(“Na križnom putu melankoličara, alegorije su postaje.”)

Advertisements