3.44.

by Vertebrata

Sitne nervozne radnje, velike nagle odluke, požrtvovni činovi, bdijenja do kasno u noć, asketsko pridržavanje nekog arbitrarnog moralnog koda, biti jak za neku neočekivanu svrhu, sizifovski “rad na sebi”, odisejski dugi poduhvati, suprotstavljanje mraku svoje prirode, herostratska nesakrivenost i pokazivanje – uvijek usmjereno prema tuđim očima, samotno stvaranje nečeg boljeg od nas samih,…

Sva ta ljubav koja nije imala kome biti udijeljena.

Nitko još nije saznao koliko je bog morao biti malen i usamljen da bi stvorio svijet i nas – siročad ljubavi koja nije imala biti kome udijeljena.

Možda oni koji su svoj život posvetili nečemu većem od njih samih bivaju bliže tom saznanju.

Stvarati, ni iz čega, u ime ljubavi. Usprkos tome što ne znam kome treba biti udijeljena.

 

Advertisements