3. 20.

by Vertebrata

Moje tijelo zna bolje od mojeg uma.

Kakav poraz mislećeg sebstva. Kakav poraz naše jedinstvenosti, naše oprezne promišljenosti, našeg ponosnog, samotnog ja.

Iako, misleće bitno ima smisao u pre-davanju, koje dolazi iz ljubavi. Misleće tako prelazi prag tjelesnog, predaje se svijetu.

Uzimajući od svijeta, primamo ono misleće, što je iz ljubavi predano. Tijelo to osjeti i prima. Tijelo upija od ljubavi. Saznaje sve što moje ja ne može ili odbija.

Da li nas to svijet štiti od nas samih?

Advertisements