3.11.

by Vertebrata

Apsolutno je nužno ići u vatru.

Već dva mjeseca, već cijeli život izbjegavam to napisati, priznati. Dva mjeseca svjesnog odlaganja. Dva poražavajuća mjeseca.

Da je dobro ići u vatru, to mi je oduvijek bilo jasno. Ali da se po cijenu smisla života mora ići u vatru, nisam imao snage priznati si. Da se ne smiju izbjegavati prilike, da se ne smije bježati od svojih demona, da se mora baciti sa stijene i mora odmah suočiti,… sada sam u potpunosti osvijestio.

I sad, kada je napisano, sad je gotovo. Zahtjev sam već poslao. Polje Kurukšetre oduvijek me je čekalo. Ja sam je oduvijek izbjegavao čekajući. Ali sad je napisano. Sad je odlučeno. Svjesno hodam poljem straha. Odapinjem strijelu. Jer,

neizrecivo bitno jest ići u vatru.

Advertisements