3.3.

by Vertebrata

Što se to dogodi u čovjeku da odjednom posustane? Što se dogodi sa ushitom a što sa čuđenjem? Kamo nestane vjera? Ode li možda nekom drugome?

Nemam odgovora. Primirit ću se na tren. Poslušati malo bolje. Možda kriva pitanja postavljam. Možda sam na krivom mjestu, sa krivom namjerom. Možda je krivo što tražim odgovor. Možda nema krivih pitanja, jer nema pravih pitanja. Naposljetku, kako se uopće može u ovakvom stanju doći do nekog odgovora? I kakav to mora biti odgovor da opet unese živost ili možda vrati nadu, ako već ne vjeru? I kako… Ma dosta više s brbljanjem!

Primirit ću se.  Osluhnuti.

Advertisements